Politika - Pogledi, 13. april 2020.
Srbi u Bosni i Hercegovini, koji čine najbrojniju srpsku zajednicu u okruženju, suočavaju se sa dve osnovne grupe problema – pokušajima revizije Dejtonskog sporazuma i nepoštovanjem njihovih prava u Federaciji BiH. Okosnicu stremljenja ka izmeni Dejtonskog sporazuma i izgradnji unitarne države, bez entiteta, čini Stranka demokratske akcije koja je u svojoj Programskoj deklaraciji, usvojenoj na kongresu 14.septembra 2019, kao primarni cilj označila usvajanje ustava kojim bi Republika Bosna i Hercegovina bila centralizovana, sa državnim, regionalnim i lokalnim nivoom vlasti, sa bosanskim jezikom kao zajedničkim identitetom svih građana, sa Vrhovnim sudom BiH itd. Ovakva nastojanja podržana su i aktivnostima visokih predstavnika za BiH, čijim su odlukama, uz korišćenje tzv. bonskih ovlašćenja, 83 nadležnosti, koje su Dejtonskim sporazumom pripale Republici Srpskoj, prenete na nivo BiH.
Poslednji primer takvog delovanja je odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, doneta početkom februara 2020, kojom je Republici Srpskoj osporeno pravo da uređuje vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem na svojoj teritoriji (83000 hektara), koje se stavlja pod upravu i kontrolu zajedničkih institucija BiH. Time se narušava struktura i raspodela teritorija među entitetima predviđena Dejtonskim sporazumom, prema kojem 49 odsto pripada Republici Srpskoj, a 51 odsto Federaciji BiH. Nakon navedene odluke, Republika Srpska je, uz podršku HDZ Bosne i Hercegovine, podnela predlog zakona o Ustavnom sudu prema kojem bi troje stranih sudija, koje bira predsednik Evropskog suda za ljudska prava, bilo zamenjeno domaćim sudijama koji predstavljaju sva tri konstitutivna naroda.
S druge strane, Dejtonski sporazum se ne primenjuje u onom delu koji se odnosi na ljudska prava, na šta ukazuje krajnje nepovoljan položaj Srba u Federaciji BiH. Iako su prema Ustavu, koji je sastavni deo Dejtonskog sporazuma, Srbi u BiH konstitutivan narod, ravnopravan sa bošnjačkim i hrvatskim narodom-shodno čemu se u članu 2 Ustava navodi da će „Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najveći nivo međunarodno priznatih ljudskih prava“ i nediskriminacije na nacionalnoj osnovi- položaj Srba u FBiH (oko 56.500 ili 2,55 odsto prema poslednjem popisu iz 2013.godine) veoma je težak. U odnosu prema Srbima ne poštuju se ustavne i zakonske odredbe, krše se njihova ljudska i nacionalna prava, uključujući pravo na zapošljavanje u javnom sektoru, uskraćuju se sredstva za srpske organizacije i udruženja, Srbi su suočeni sa verbalnim pretnjama i fizičkim napadima na život i imovinu... Opštine Drvar, Glamoč i Bosanski Petrovac, sa apsolutnom srpskom većinom, i Grahovo sa relativnom, zanemarene su i od kantonalnih i od federalnih vlasti, što ima za posledicu postepeni nestanak srpskih naselja. A položaj Srba još je teži u sredinama u kojima su oni u manjini.
U pojedinim mestima koja pripadnici srpskog naroda nastanjuju nema vode, električne energije, putne infrastrukture, nizak je nivo zdravstvene zaštite. Srbi ne ostvaruju pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, na učenje srpskog jezika i ćirilice, nemaju udžbenike na srpskom jeziku, ne poštuje se srpski kulturni i verski identitet...Za formiranje srpskog odeljenja u školama potrebno je najmanje 18 učenika, što je za depopulisana naselja neosnovano veliki broj. Međutim, nastava na srpskom jeziku izostaje i tamo gde su formalno ispunjeni uslovi za njeno održavanje kao što je, na primer, u osnovnoj školi u opštini Glamoč gde trećinu učenika čine pripadnici srpske nacionalnosti.
Teškoće Srba u FBiH vidljive su i kada je reč o izbeglicama i raseljenim licima. Iako se u Aneksu 7 Dejtonskog sporazuma navodi da oni imaju pravo na povraćaj imovine, odnosno na kompenzaciju za imovinu koja im se ne može vratiti, da će se obezbediti pomoć za njihov povratak, bez obzira na etničko poreklo, te da povratnici neće biti diskriminisani, pitanje povratka imovine proteranih Srba sa preko 50.000 stambenih jedinica i dalje je nerešeno. Dodatno zabrinjavaju najave kantonalnih vlasti o mogućnosti premeštanja migranata u povratnička područja.
Republika Srbija, kao potpisnik i garant Dejtonskog sporazuma, podržava njegovo očuvanje u izvornom obliku, što znači i celovitost dejtonske Bosne i Hercegovine. Time podržava Republiku Srpsku, s kojom ostvaruje značajan nivo saradnje na osnovu Sporazuma o specijalnim paralelnim odnosima, pruža joj finsnsijsku pomoć, održavaju se zajedničke sednice vlade... Kada je reč o Srbima u FBiH, naše nadležne insutucije bi trebalo da pitanje poboljšanja njihovog položaja drže stalno aktuelnim u bilateralnom dijalogu.
*Ambasador u penziji
Srpski spoljnopolitički krug